Wolf 1069 vrlo je mala i hladna zvijezda udaljena oko 31 svjetlosnu godinu od Zemlje, oko koje kruži Wolf 1069b, egzoplanet s karakteristikama vrlo sličnima onima na Zemlji – potencijalno novi svijet. Wolf 1069 je i metamorfni projekt koji se s vremenom razvija i hrani iskustvima koja donose dvojica umjetnika – gitarist Christian Lavernier i skladatelj Jacopo Baboni Schilingi. U tom smislu predstavlja putovanje prema novom načinu poimanja i prakticiranja glazbe.

Carlos Gonzalez i Mimmo Peruffo osmislili su La Soñadu, jedanaesterožični instrument za gitarista Christiana Laverniera, koji spaja tradiciju i inovativnu viziju graditeljstva glazbenih instrumenata, uvodeći klasičnu gitaru u dosad neistraženo područje.

Skladatelj Jacopo Baboni Schilingi, surađujući s različitim istraživačkim laboratorijima, razvio je algoritme koji objedinjuju generativnost, interaktivnost i umjetnu inteligenciju.

Wolf 1069 nastaje susretom tih dvaju svjetova. Lavernier i Baboni Schilingi istražuju njihove granice prema novom horizontu – novom načinu osmišljavanja i izvođenja koncerata, skladanja glazbenih djela i njihova izvođenja uživo.

Sve je u projektu Wolf 1069 inovativno: instrument  La Soñada, izvođačke tehnike koje koristi Christian Lavernier, zvukovi koje instrument proizvodi i koje umjetna inteligencija potom ponovno oblikuje. No inovativna je i interaktivnost koju razvija Jacopo Baboni Schilingi primjenom umjetne inteligencije u prepoznavanju gesta i figura, generativnost i uporaba senzora za interakciju.

Wolf 1069 pokušava odgovoriti na brojna pitanja: je li još uvijek moguće skladati glazbu koja povezuje teme, figure i geste, a pritom zadržava visoku razinu pristupačnosti? Kako pomiriti prevođenje glazbe zapisane u partituri sa suvremenošću zvukova koje stvaraju računala, ne umanjujući posebnosti ni jednoga ni drugoga, nego ih upravo proširujući? Je li moguće stvarati glazbu 21. stoljeća oslanjajući se istodobno na korijene prošlosti i izmišljajući nove paradigme? Može li glazbeno djelo koje traje sat vremena, bez prekida, ostaviti dojam da traje upola kraće?

Kao i na svakom putovanju, uvijek znate odakle krećete, ali ne nužno i gdje ćete stići. Zato Wolf 1069 nosi podnaslov ˮwhere relativity might not workˮ – „gdje relativnost možda ne vrijediˮ.

Jacopo Baboni Schilingi i Christian Lavernier znaju odakle dolaze, ali projektom Wolf 1069 predstavljaju otvoreno djelo čije se konačno odredište ne može unaprijed odrediti. To je glazba u neprekidnoj transformaciji, čiji odjek dopire do ljubitelja glazbe prošlosti te do onih koji žele čuti nešto potpuno novo.

Christian Lavernier rođen je u Imperiji (Italija), a prve korake u sviranju klasične gitare napravio je kod maestra Marija Senisea. Diplomirao je na Konzervatoriju Giuseppe Verdi u Milanu u klasi maestra Paola Chiericija. Usavršavao se na majstorskim tečajevima kod najistaknutijih pedagoga međunarodne gitarističke scene, među kojima su Alirio Diaz, Konrad Ragosnig i David Russell.  Znanja o suvremenom gitarističkom repertoaru produbio je studirajući s Angelom Gilardinom.

Nakon osvajanja nagrada na brojnim međunarodnim natjecanjima, Lavernier je započeo profesionalnu koncertnu karijeru nastupajući na brojnim nacionalnim i međunarodnim festivalima gdje je održavao i majstorske tečajeve.

Dobitnik je nagrada za umjetničke zasluge u Burgosu (Španjolska), na Sveučilištima CUI u Ixtlahuaci (Meksiko) i u Angosturi (Kolumbija). Surađuje s umjetnicima različitih glazbenih žanrova, među kojima su Tommy Emmanuel, Antonella Ruggiero, Sarah Jane Morris i Peter Finger.

Godine 2016. graditelj gitara Carlos Gonzalez dovršio je prvu i jedinu thiorbate gitaru La Soñada, osmišljenu, izrađenu i posvećenu Christianu Lavernieru i njegovoj novoj glazbenoj interpretaciji. Od 2018. godine La Soñada nalazi se u središtu novoga projekta Contemporary Future, koji obuhvaća djela velikih talijanskih i međunarodnih skladatelja (A. Gilardino, A. Talmelli, F. Chaviano, F. Iannitti i dr.), skladana upravo za ovaj instrument i posvećena Christianu Lavernieru. Do danas su ovom inovativnom instrumentu posvećena tri albuma i brojne skladbe. Među njima je i novo izdanje skladbe Habanera Trunca, objavljeno u svibnju 2021. za La Soñadu. Skladbu je Christianu Lavernieru posvetio Leo Brouwer, a objavljena je u izdanju Espirale Eterne.

Jacopo Baboni Schilingi skladatelj je i umjetnik, nositelj francuskog odličja Chevalier des Arts et des Lettres, koji danas živi u Parizu, gdje stvara glazbu za koncerte, filmove i interaktivne instalacije.

Razvio je i formalizirao estetiku Consubstantial, koja povezuje skladanje glazbe i interaktivnost, spajajući ljudsku, emocionalnu, racionalnu i iracionalnu inteligenciju s algoritamskom inteligencijom, danas poznatom i kao umjetna inteligencija. Međunarodni ga mediji opisuju kao jednoga od najistaknutijih skladatelja svoje generacije.

Bio je skladatelj u rezidenciji pri IRCAM-u, gostujući profesor na Sveučilištu Harvard i Konzervatoriju u Wuhanu te zamjenik umjetničkoga ravnatelja festivala EMW pri Nacionalnom konzervatoriju u Šangaju. Njegova su djela izvođena u brojnim uglednim koncertnim dvoranama i institucijama diljem Europe, Azije i Sjedinjenih Američkih Država, a surađivao je s ansamblima poput Ensemble Intercontemporain, Quatuor Arditti i Klangforum Wien.

Istodobno, njegovo se stvaralaštvo proteže i na nove oblike multidisciplinarnoga umjetničkoga izraza, koji objedinjuju slike, arhitekturu i interakciju s publikom, u prostorima kao što su Sanlitun Village u Pekingu, UniCredit Pavilion u Milanu, Grand Palais u Parizu, Nexus Hall u Tokiju i Streaming Museum u New Yorku.

Skladao je glazbu za desetak filmova redatelja Henryja Colomera, Oliviera Millea i Alaina Fleischera. Tijekom 35 godina umjetničkoga djelovanja sudjelovao je na više od 450 umjetničkih događanja, među kojima je bilo više od 60 monografskih koncerata.

Godine 2015. dvaput je sudjelovao na Venecijanskom bijenalu: skladao je glazbu za Paviljon Turske te održao koncert posljednjega dana Bijenala u Sala delle Armi.

Skladao je glazbu za velike sponzore poput Hermèsa i Samsunga. Od 2018. do 2020. godine tvrtka Chanel podržavala je njegovu seriju rezidencija, solistički koncert i samostalnu izložbu u Tokiju.

Studirao je skladanje kod Ivana Fedelea, Briana Ferneyhougha i Klausa Hubera. Od 1997. do 2003. godine Luciano Berio izabrao je Jacopa za svojega učenika i asistenta. Doktorirao je iz estetike i filozofije estetike pod mentorstvom Georgesa Moliniéa.