“Fiesta Flamenca”

Juan Carlos Romero – gitara, Carmen Molina – vokal i Rafael Campallo – ples (Španjolska)

Subota 5. 11. u 19h, koncertna dvorana Hrvatski dom Split

Juan Carlos Romero, jedan od najatraktivnijih flamenco gitarista i skladatelja današnjice, rođen je 1964. godine u Huelvi u španjolskoj pokrajini Andaluziji. Gitaru je počeo učiti s ocem u dobi od osam godina, a dvije godine kasnije njegov je učitelj postao maestro Miguel „El Tomate de Almeria”. Od rane dobi nastupa uz profesionalne pjevače i plesače flamenco scene. Osvojio je Nacionalnu nagradu za najboljeg koncertnog gitarista u mjestu Jerez de la Frontera. Nasljednik je stilova svojih mentora, velikana flamenco gitare Manola Sanlucara i Paca de Lucie.

Surađivao je s vodećim flamenco pjevačima i plesačima, među kojima se ističu Carmen Linares, Enrique Morente, Miguel Poveda, Eva Yerbabuena. Vrlo je tražen kao izvođač, ali i skladatelj – pisao je po narudžbi za Nacionalni balet Španjolske i Andaluzijsko plesno udruženje (Compañía Andaluza de Danza), te za španjolske glazbene zvijezde kao što je Rocio Jurado. Međunarodni obožavatelji flamenco glazbe upoznali su njegov rad u pet solističkih albuma, ali i po izvedbama u poznatim filmovima Carlosa Saure – Sevillanas i Flamenco,flamenco.

Rodom također iz Huelve, pjevačica Carmen Molina još se kao šestogodišnjakinja očarala lokalnim žanrom flamenca pod nazivom fandango de Huelva. Nakon brojnih prvih nagrada na glazbenim natjecanjima, sa sestrama je osnovala grupu Las Molina krenuvši usporedno i sa solističkom karijerom. Sudjelovala je u raznim glazbenim projektima i održavala koncerte širom svijeta. Bila je pjevačica velikana flamenca Manola Sanlúcara tijekom njegovih posljednjih pet godina karijere, što je zabilježeno i u dokumentarcu Flamenco, flamenco Carlosa Saure. Godine 2015. dobila je nagradu Huelva Joven u kategoriji umjetnosti koju dodjeljuje Andaluzijski institut za mlade.

Rafael Campallo nadaleko je poznat kao jedan od najistaknutijih i najutjecajnijih plesača u cijelom svijetu flamenca. Počeo je ići na satove plesa kod Joséa Galvána u dobi od 11 godina, da bi nastavio obuku kod Manola Marína. Sa 16 godina već je nastupao kao solo plesač te gostujući umjetnik u Španjolskoj i Japanu. Nastupao je u nekoliko plesnih društava s renomiranim umjetnicima, a 1996. ulazi u Compañía Andaluza de Danza s kojim je putovao po cijelom svijetu. Godine 1999. osvojio je nagradu “El Desplante” na festivalu La Unión. Plesač je vrlo bogatog repertoara, a karakterizira ga impresivan osjećaj za ritam.

Como un aceite lento (Soleá)

Ay! Enrique (Granaina)

La hora sin remedio  (Seguiríya)

Encogiéndome de hombros  (Tangos)

Se canta lo que se pierde

Gracias innumerables (Bulerías)

Agua Encendida (Soleá por bulerías)

Sube la marea (Bulerías)

Campana del Alosno (Fandangos de Huelva)

Casa Bigotes (Tanguillos)